Većina modernih automobila ima kočnice na sva četiri točka, kojima upravlja hidraulički sistem. Kočnice mogu biti disk ili doboš tipa.

Prednje kočnice igraju veću ulogu u zaustavljanju automobila nego zadnje, jer kočenje prebacuje težinu automobila naprijed na prednje točkove.

Stoga mnogi automobili imaju disk kočnice, koje su uglavnom efikasnije, naprijed i doboš kočnice pozadi.

Kočioni sistemi sa svim diskovima koriste se na nekim skupim ili visokoperformansnim automobilima, a sistemi sa svim dobošima na nekim starijim ili manjim automobilima.

Disk kočnice

Osnovni tip disk kočnice, s jednim parom klipova. Može postojati više od jednog para ili jedan klip koji pokreće obje pločice, poput mehanizma makaza, putem različitih vrsta čeljusti - njihajuće ili klizne čeljusti.

Disk kočnica ima disk koji se okreće zajedno s kotačem. Disk je smješten u čeljusti, u kojoj se nalaze mali hidraulični klipovi koji rade pod pritiskom glavnog cilindra.

Klipovi pritiskaju frikcione pločice koje se stežu uz disk sa svake strane kako bi ga usporile ili zaustavile. Pločice su oblikovane tako da pokrivaju široki sektor diska.

Može postojati više od jednog para klipova, posebno kod dvokružnih kočnica.

Klipovi se pomjeraju samo na malu udaljenost da bi aktivirali kočnice, a pločice jedva da se dodiruju s diskom kada se kočnice otpuste. Nemaju povratne opruge.

Kada se aktivira kočnica, pritisak fluida pritišće pločice o disk. Kada je kočnica otpuštena, obje pločice jedva da se odvajaju od diska.

Gumeni zaptivni prstenovi oko klipova su dizajnirani da omoguće klipovima postepeno klizanje naprijed kako se pločice troše, tako da mali zazor ostaje konstantan i kočnice ne trebaju podešavanje.

Mnogi noviji automobili imaju kablove senzora istrošenosti ugrađene u pločice. Kada su pločice skoro istrošene, kablovi se otkrivaju i metalni disk ih kratko spaja, što pali lampicu upozorenja na instrument tabli.